Sveti Luka je bio Sirijac, po Euzebiju rodom iz Antiohije; iz poganske, a ne židovske sredine. On nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Bio je liječnik ugledan, dobar, pa ga Pavao zove ljubljenim liječnikom (Kol 4,14). O njegovu liječništvu govori i 400 liječničkih izraza u njegovim djelima. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla.

Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te je o tome pisao u Djelima apostolskim. S apostolom je naroda bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol o tome sa žalošću piše Timoteju: "Jedini je Luka sa mnom" (2 Tim 4,11).

Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao. Ništa se sigurno ne zna o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti. Sv. Epifanije ga je učinio apostolom Dalmacije, Italije i Makedonije, sv. Grgur Nazijanski evangelizatorom Ahaje, Metafraste, Egipta i Tebaide, no sve je to povijesno nepouzdano. Nesigurno je i mjesto smrti sv. Luke. Isto tako način smrti.

Jedni smatraju da je umro prirodnom smrću, dok drugi misle da je poginuo kao mučenik. Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan liturgijsko ruho crvene boje.

Jedan anoniman bizantski pisac iz XI. stoljeća ovako je opisao svetoga Luku, evanđelista i pratioca sv. Pavla: "Nakon što se Pavao, ostavivši tmine zablude da bi prionuo uz Božju ljubav, pridružio broju učenika, Luka ga prati posvuda i postaje mu putni sudrug. Željan boriti se za Božju ljubav pridružuje se njegovoj vojsci. S Pavlom kao zločinac biva zatočen te sve do kraja svijeta širi zrake božanske spoznaje. On tako čvrsto pristaje uz njega, tako mu je blizak i dijeli u tolikoj mjeri sve njegove milosti da ga Pavao, pišući vjernicima, naziva svojim najmilijim. Nakon Jeruzalema i njegovih predjela sve do Ilirika s njim propovijeda Evanđelje. Nakon Judeje sve do Rima dijeli s njim iste okove, iste napore, iste muke, iste brodolome. S njime je želio primiti istu krunu, kao što je dijelio iste napore.

Nakon što je s Pavlom primio talenat propovijedanja te pridobio i priveo Božjoj ljubavi tolike narode, Luka se pokazuje kao ljubljeni Spasiteljev učenik i kao evanđelist koji je opisao njegovu svetu povijest; budući da je nekoć slijedio Učitelja, sakupio je svjedočanstva njegovih prvih slugu i zadobio nadahnuće odozgor. On je kao evanđelist ispripovjedio tajnu ženidbenog glasnika Gabrijela, poslana Djevici da navijesti radost cijelom svijetu. On je tako jasno opisao Kristovo rođenje: on nam pokazuje novorođenče kako spava u jaslama te opisuje pastire i anđele koji naviještaju radost. On je učinio da upoznamo čudesa što nadilaze sve ono što se može zamisliti i to s takvom ljubavlju prema istini i s takvom ljepotom da je kod njega istina stvari izražena ljepotom riječi; i tako se pokazuje bogat jezikom koji je dostojan bogatstva njegove misli. On nam pruža pouku, danu u prispodobama, iznoseći ih u većem broju nego što to čine drugi evanđelisti. I kao što nam opisuje silazak Riječi na zemlju, isto tako nam opisuje i njezino uzašašće na nebo, njezin povratak Očevu prijestolju...

No, kod Luke se milost ne ograničuje samo na to. Njegov se jezik ne ograničuje samo u službi Evanđelja. Nakon svršetka Kristovih čudesa on opisuje i Djela apostolska: ponajprije božansko Spasiteljevo uzašašće na nebo; zatim silazak Duha nad apostole u obliku ognjenih jezika; pa onda kamenovanje Stjepana; obraćenje Pavla, njegov poziv i njegov prijelaz od slova k duhu, njegove tamnice, udarce, bičeve, razne zamke što mu ih postaviše pogani, njegovo putovanje iz Jeruzalema u Rim, njegove napore na moru, njegove patnje, pogibelji, stradanje, brodolome. Luka nije samo očevidac svega toga već i istinski sudionik. I zbog toga ulaže toliko brige da nas u svemu pouči."

S opisom se toga spisatelja možemo u svemu složiti, osim u tome da je bio Gospodinov učenik i sljedbenik za njegova zemaljskoga života. No, iako nije bio očevidac događaja što ih opisuje u Evanđelju, bio je dostojan i vjeran službenik evanđeoske poruke. Zato ga Crkva sa zahvalnošću slavi kao evanđelista, jednog od četvorice, koja nam po Božjem nadahnuću napisaše najdragocjeniju poruku.

U rimskoj bazilici svete Marije Velike čuva se Bogorodičina slika koju je navodno sveti Luka naslikao; bit će da je osobno dobro poznavao Isusovu Majku Mariju, kad je lijepo napisao Evanđelje rođenja i djetinjstva Isusova. Pripisuje mu se više sličnih slika. Moćnici s moćima svetoga Luke časte vjernici u Carigradu, Padovi i Veneciji. Moćnik s glavom svetoga Luke se nalazi u Rimu.

Prikazuju ga za spisateljskim stolom, sa svitkom knjige i bikom kao žrtvenim govedom kraj njega. Vidjet ćemo ga i s pločicom s likom Gospinim, a u Nizozemskoj ga od 15. stoljeća prikazuju pred slikarskim štafelajem pred kojim sjedi Bogorodica da mu pozira. Neki ga slikari prikazuju s kirurškim priborom.

Zaštitnik je talijanskih gradova Bologne i Padove, španjolskoga kraljevstva, ali ga kao svoga zaštitnika posebno štuju liječnici, kirurzi, staklari, majstori za bojenje stakla, slikari, kipari i knjigovesci, pozlatari, bilježnici (notari) i vezilje.

tekst: http://www.barka.com.hr/barka57/luka.htm