Došavši u učionicu učenici 6a razreda zatekli su razrednicu kako stoji na klupi i ravnateljicu koja priča na mobitel. Da nije bilo 7.50, u vrijeme između sna i jave, možda bi se i pitali što se  događa. Ma naravno da ne bi! Pametne su to glave koje poznaju svoju školu i svoje učitelje i odmah su znali da se nešto priprema "u zadnji čas"; a i kad bi drugo;-)

Minutu-dvije prije službenog početka sata učionicom se prolomio pljesak: veza je uspostavljena i učitelj je bio "na platnu" a njegov glas dopirao je iz zvučnika. Sat može započeti.

I sat je tekao, prvi i drugi, u bloku bez maloga odmora. Učenici su zaista slušali, pisali, odgovarali na pitanja učitelja koji je bio udaljen dvadesetak kilometara, postavljali pitanja... 

I naučili su gradivo i ponovili i nisu obraćali pažnju na kišu koja je vani padala ni učitelje koji su pazili je li sve u radu na satu na daljinu pa niti na osobu koja ih je povremeno snimala u radu.

Zašto je ovaj sat poseban? Zato što je prvi uspješno realizirani sat na daljinu bez mikrofonije i prekida veza. Hoće li ih biti još? Bijaše onog istog kišnog četvrtka. Neki su bili jednako ili manje uspješni. A bit će poneki i danas i opet možda za nekoliko dana.

Nastava se uredno odvija, djeca uče, učitelji poučavaju, roditelji surađuju  a svi ujedinjeni u vapaju Nebesima: kad će više ova dosadna i naporna pandemija proći?!?

A kiša? Zašto je kiša dobila mjesto u naslovu? Kišni oblaci pomogli su da snimka bude jasnija a i da posvjestimo kako živimo u županiji koja ima puno puno sunca. Ups! Nismo valjda otkrili pitanje za kahoot;-)