PUTOPISI I VIJESTI 
U četvrtak, 24. svibnja, na dan škole, održano je već tradicionalno natjecanje učenika sedmih i osmih razreda. Ovaj put s temom olimpijskih igara, pa su i naše igre bile u stilu olimpijskog natjecanja. Bilo je tu igara pogađanja, spretnosti, pamtomime, skakanja u vreći…
U četvrtak, 24. svibnja, na dan škole, održano je već tradicionalno natjecanje učenika sedmih i osmih razreda. Ovaj put s temom olimpijskih igara, pa su i naše igre bile u stilu olimpijskog natjecanja. Bilo je tu igara pogađanja, spretnosti, pamtomime, skakanja u vreći…
Svi vi koji ste bili na igrama već znate o čemu je riječ. U igrama su sudjelovali po dva učenika iz svih sedmih i osmih razreda, pod budnim okom stručnog žirija sastavljenog od nastavnica i učenika. Učenici-natjecatelji na pozornici su se podijelili izvačenjem kartica u tri grupe: Roko, Grgo, i Bepo. Grupe su izabrale svoje voditelje, žiri je izabrao voditeljicu i igre su počele. Zanimljivo je da su se voditelji sve tri ekipe zvali Luka i svi su u prvoj igri, igri najbržih nogu, navijali nećete vjeronati ali za Luku. I naša tri brza voditelja ekipa dotrčavali su do voditeljice programa s najčešće točnim odgovorima o povijesti olimpijskih igara i tako prikupljali bod po bod za svoju ekipu.
Druga igra bila je više umjetničkog stila. Učenici su morali što brže i točnije s kolažem i škarama dočarati izgled olimpiskih krugova. Treća je igra bila igra dobre stare pamtomime. Samo što su članovi svojim suigračima pokušavali dočarati neku olimpijsku disiplinu.
Sljedeća je igra bila štafeta u vrećama. Po tri od pet natjecatelja iz svake ekipe imali su zadatak štafetno odskakutati preko cijelog atrija i natrag do pozornice. Žiri je pomno pazio na vrijeme, a najbrži skakči osvojili su najviše bodova za svoju ekipu. Nakon skakutanja natjecatelji su birajući polja otkrivali slike olimpijskih gradova i tako prikupili još više bodova jer je svaka slika koja je malo otkrivena donosila puno bodova, a naši natjecatelji oštrog oka s lakoćom su prepoznavali ponuđene gradove od Pekinga, preko Pariza i Londona do Sydneya u Australiji.
U šestoj su se igri natjecatelji trebali pozabaviti točnim i netočnim rečenicama. Rečenice su naravno pripovijedale o Olimpijskim igrama kroz povijest, ovogodišnjim igrama u Londonu, zanimljivostima s OI. I šećer na kraju je bilo hvatanje olimpijskih krugova starim plavim kišobranom kojega je neki nesmotreni učenik davnih dana zaboravio u učionici i nikada nije došao po njega pa je iskorišten kao rekvizit u natjecanju. Tako je jedan natjecatelj kišobranom, zatvorenim, lovio olimpijske kolutove koje su mu njegovi suigrači dobacivali. Bila je to jedna uistinu živahna i vrlo zabavna igra i njome je završen natjecateljski dio.
Igre su se odvijale u sportskom duhu pod geslom „važno je sudjelovati, ne pobijediti“, no ipak zlatnu školsku olimpijsku medalju za trajnu uspomenu dobila je ekipa Roko, srebrnu grupa Bepo, a broncu zlatnog sjaja grupa Grgo.
A i mi ostali, nismo gubitnici već dobitnici, jer dobili smo neka nova znanja, zanimljivosti o sportu i sportskim natjecanjima učeći dinamično kroz igru.
A naša je škola imala najbolji Dan škole na svijetu.
