PUTOPISI I VIJESTI 
Nekima, najobičniji dan u godini. Nekima, ipak, jako bitan i uzbudljiv dan. Tako i meni. Zajedno s troje kolega danas idem na natjecanje iz prometa. Oko stotinu djece iz cijele Županije došlo se naodvijač ostane na mjestu. Zvuči lagano, ali natjecati ovdje u Splitu.
Nakon pripremanja rekvizita (čunjevi i sl.), podijelili su nas u skpine, u svakoj po četiri učenika koji predstavljaju svoju školu. Zatim su na spojili i razdijelili u četiri grupe. Dok su tri bile na poligonu s biciklima, četvrta bi pisala ispit.
Moja skpina je najprije morala napraviti osmicu između čunjeva, a zatim cik-cak prolaziti između većih čunjeva.
Poslije toga, krenuli smo na pisanje ispita. Da bi se pisao ispit moralo se prijaviti preko CARNET-a na stranicu, a tek onda pisati ispit preko računala. Bilo je zabavno, ali i jako teško. Sljedeće što sam morao raditi je nešto što smo svi smatrali najtežim: prenijeti lanac s odvijačem do magneta, a da odvijač ostane na mjestu. Zvuči lagano, ali nije. Čak sam nekako uspio i srušiti čunj koji je držao lanac. Ali nema veze.
Zadnja stvar, po meni najlakša, bila je šarolika. Trebalo je pogledati jedan broj i zapamtiti ga. Zatim voziti između čunjeva jednom rukom i napraviti oštar krug u malomm kvadratu. Na kraju je trebalo prenijeti spužvicu iz jedne posude u drugu, a tek onda reći broj koji si zapamtio na početku.
Ovo mi je bilo isustvo koje ću pamtiti cijeli život. Završio sama 11. u Županiji što opće nije loše. Nije mi bila na pameti pobjeda, nego zabava, druženje i vježbanje. I ja sam vrlo ponosan na sebe što sam uspio proći dalje i potući sbva svoja očekivanja.
Ivan Tomić 5.c
