PUTOPISI I VIJESTI 
U petak, 18. studenoga, tradicionalno smo obilježili Dan pada grada Vukovara. Jedna je nastavnica preko školskog razglasa pročitala prigodan, dirljiv tekst nastao iz pera trinaestogodišnjeg dječaka koji je preživio pad Grada. Naša grupa za estetsko uređenje s nastavnicom Likovne kuture uredila je prigodni pano i zapalila svijeću u školskom atriju. Učenici 7.a s razrednicom pridružili su se građanima u Vukovarskoj ulici i zapalili svijeće uz kratku molitvu.
Na dan pada Vukovara, u petak, 18.11. 2016., kao i svake godine sjetili smo se žrtava Grada. Naš program obilježavanja Dana sjećanja godinama je isti, ali ove godine bio je nekako poseban jer 25-a godišnjica je.
Nekoliko minuta prije početka velikoga odmora začuo se zvuk uključivanja školskog razglasa koji čujemo gotovo samo 18. studenoga. Jedna je nastavnica pročitala prigodan, dirljiv tekst nastao iz pera trinaestogodišnjeg dječaka koji je preživio pad Grada. U tih nekoliko minuta cijela škola je zaista stala i osim glasa iz zvučnika gotova da se nije čulo niti nečije disanje. Bilo je i suza dok su se čitali tekstovi o gradu heroju, ali onih suza kojih se ne sramimo.
Naša grupa za estetsko uređenje s nastavnicom Likovne kuture nekoliko dana prije samog 18. studenog uredila je prigodni pano. Ispred panoa zapalili su svijeću da nas podsjeti na duše umrlih za našu slobodu za koje se nadamo da su sada u Vječnosti.
Učenici 7.a razreda uz pratnju njihove razrednice otišli su kao predstavnici škole zapaliti svijeće u Vukovarsku ulicu u znak sjećanja na vukovarske žrtve. Krenuli su u sumrak, početkom petog školskog sata. Šetnjom su u tihom razgovoru došli do Vukovarske ulice i podijelili su svijeće. Svatko je zapalio svoju i od njih su oblikovali „7.a“. Molitvu Oče naš predvodio je jedan od učenika – Matej. Tijekom molitve osjećalo se zajedništvo i ponos. Učenici su se vratili do već prazne škole, pozdravili se i otišli svojim kućama.
Anisia Banović i Kate Kuko, 7.a
