OŠ Kman-Kocunar posjetili su vatrogasci 05. svibnja 2010. Došli su sa nama obaviti vatrogasnu evakuacijsku vježbu (zamišljenu tako da se ide poooomalo, nonšalantno, dok vatra gori valjda 5 cm iza nas).
OŠ Kman-Kocunar posjetili su vatrogasci 05. svibnja 2010. Došli su sa nama obaviti vatrogasnu evakuacijsku vježbu (zamišljenu tako da se ide poooomalo, nonšalantno, dok vatra gori valjda 5 cm iza nas).
Izašli smo vanka… Vatrogasci su pohvalili kratko vrijeme izlaska… i počeli smo! Skoro…


Vatrogasac je priča o raznim načinima gašenja vatre, a onda tražija dobrovoljca za gasit vatru… Javija se onaj piroman Joško Bilić. I sad… vatrogasac je nastavija pričat (a Joško se mislija kad će moć zapalit nešto) i napokon… došao je taj trenutak…
Skoro…
Vatra se nije tila zapalit (i vidi se da su vatrogasci, benzin ne mogu potpalit) Ali… nakon nekoliko litara tog benzina (ka sve nešto da je kriza, a benzin se troši na sve strane) Uspili su zapalit kantu i teću!!! (i rukav) Sad je doša red na prikrivenog piromana Joška… on je uvatija aparat za gašenje ko da zna čemu služi, iščupa nešto žuto, stisnija nešto žuto, onda je nešto iskipilo, i onda VUUUUUUUUŠ!!!


SKORO JE UGASIJA VATRU!!! I opet, i opet!!! I onda je uspija!!! I cili se uživija! Međutim… njegova misija nije bila gotova… mora je izgasit teću sa dekon!!!!!!!!!!!!
I uspija je iz prve pogodit teću, izgasit plamen i spasit sve nas!
I onda smo otišli po marendu, a neki su se slikavali…
Tako je prošla naša druga, i čini se vrlo uspješna evakuacijska vježba.
-A sada… Intervju sa našin skoro pa vatrogascen Joškom!
Joško… reci ti nama… … .. .. . .. .. . . Ajde reci nešto!
Joško: Pa… bila mi je čast držat taj, ono, aparat, razumiš, ono… totalno…
-Jel? Osjeća si se ono, važno, jel da, ono, totalno?
Joško: Ludilo!
-Zašto si aparat stalno okrića prema meni?!!
Joško: Zato šta san zna da ćeš nešto me pilat posli, ono, razumiš, pa san se tija toga, ono, riješit, al štaš, ono, dobar san cili ko kruv, pa nisan… ono… tija…
-Ajd, bravo na tome… A zašto si onoj djevojčici posli palija kosu??!
Joško: Tija san vidit kakvi je osjećaj gasit nešto šta vrišti i trči…hahahahahah
-Ok, jezivo (mene je strah!!) Ajd dobro je, Joško, sad moramo na sat…
(Napisali Jere Doljanin i Ivan Gotovac uz informacijsku pomoć Joška Bilića)




PUTOPISI I VIJESTI 

