PUTOPISI I VIJESTI 
U ponedjeljak, 27. 2. 2017. mi učenici 8.a smo sa našom razrednicom i nastavnicom iz glazbene kulture otišli u HNK Split na premijeru operete Mala Floramye…
Mala Floramye
U ponedjeljak, 27. 2. 2017. mi učenici 8.a smo sa našom razrednicom i nastavnicom iz glazbene kulture otišli u HNK Split na premijeru operete Mala Floramye. Mala Floramye je poznata splitska opereta Ive Tijardovića i još uvijek je najdraža našim Splićanima. Nakon što smo stigli u HNK razgledali smo sve prostorije te se udobno smjestili u našim sjedalima.
Opereta je podjeljena u 3 čina.
Radnja operete u 1. činu odvija se u vremenu pred Prvi svjetski rat u karnevalskoj noći na splitskoj Rivi, a kraljica i kralj karnevala su mladi zaljubljeni par Floramye i Mirko. Floramye se iskrala iz kuće mimo majčine volje i uzvraća ljubav Mirku. Istovremeno je šjor Bepo Pegula i u ovoj prilici predmet zabave svojim prijateljima šjor Fili i šjor Dani koji ga slažu da mu Floramye zakazuje ljubavni sastanak. Šjor Bepo ju čeka s buketom cvijeća, ali zatekne šjoru Petronilu, Floramyeinu majku od koje dobiva po glavi i koja traži njegovo uhićenje zbog zavođenja maloljetnice.
2. čin se događa u gradiću Quimperville pokraj Marseillea za vrijeme rata gdje se ponovno susreću Floramye i Mirko, ona kao bolničarka, a on kao opjevani ratni heroj poručnik Petar Petrović, junak kote 212. Slučajno se tu našao i šjor Bepo Pegula u kojeg se ludo zaljubila engleska bolničarka Miss Eveline Beautyflower koja ga poziva na doček u vojnu bolnicu. Šjor Bepo prihvaća ponudu i oblači generalsku uniformu zbog koje svi pomisle da je on junak kote 212. Kasnije dolazi poručnik Petrović koji je zapravo general kote 212 u kojem Floramye prepoznaje svog Mirka.
3. čin je smješten ponovno u Split po završetku rata gdje se šjor Bepo Pegula hvali svojim ljubavnim avanturama i vojnim uspjesima. Ali njegove laži dolaze na vidjelo kada u Split stignu Mirko i Floramye te njegova „ljepotica“ Miss Eveline Beautyflower koja nikako nije ono čime se on hvalio. Na kraju se ljubavne priče sretno zaključuju u romantičnom i komičnom happyendu uz smijeh i pjesmu.
Mala Floramye je jako zanimljiva i komična opereta i drago nam je da smo ju pogledali te da smo osjetili taj posebni doživljaj u kazalištu. Lijepo je vidjeti Tijardovićevu najpoznatiju i najizvođeniju operetu koja se prikazuje u Splitu više od 90 godina, još od 1926. te je još uvijek senzacionalna i najdraža Splitskoj publici.
O IVI TIJARDOVIĆU
Ivo Tijardović je rođen 1895. godine u Splitu u kući uz istočne zidine Dijoklecijanove palače. S glazbom i slikarstvom došao je u dodir još u gimnazijsko doba. Ratne godine proveo je u talijanskom zarobljeništvu te kao jugoslavenski dobrovoljac u Solunu. Glazbu je učio u Splitu i Beču, gdje je studirao arhitekturu. Završio je Dramsku školu u Zagrebu. Bio je ravnatelj Opere te prvi intendant splitskog HNK, intendant HNK u Zagrebu i ravnatelj Državnoga simfonijskog orkestra poslije Zagrebačke filharmonije. Skladateljski se oslanja na folklor i nacionalni glazbeni izraz, posebice Dalmacije. Skladao je osam opereta, a najistaknutije su mu „Mala Floramye“ i „Splitski akvarel“, koje dočaravaju splitski ambijent između dva svjetska rata. U opernom stvaralaštvu zanimao se temama iz prošlosti i bliskim povijesnim zbivanjima. Bavio se i slikarstvom, radio je kao ilustrator, dirigent, koreograf, karikaturist, novinar i prevoditelj. Zapaženo djelo je opereta posvećena nogometnom klubu Hajduk Split pod nazivom „Kraljica lopte“. Kad je otišao u Zagreb, napisao je zagrebačku operetu „Jurek i Štefek”. U godinama talijanske okupacije Dalmacije sudionik je u radu Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta i u ilegalnom Gradskom NOO-u, čiji je predsjednik bio od svibnja 1942. do rujna 1943. Bio je član ZAVNOH-a i predsjednik Oblasnog NOO-a za Dalmaciju. Zajedno s grupom splitskih intelektualaca 1943. godine je krenuo u partizane sudjelujući na Konferenciji kulturnih radnika u Hvaru 1943. U to vrijeme obradio je pučku splitsku pjesmu Marjane, Marjane i priredio više koncerata za ranjenike u Italiji,na Visu i u Splitu. U Split je došao s Kazalištem narodnog oslobođenja 1944. godine obnovivši kazališni život. Umro je u Zagrebu 1976. Dobitnik je nagrade „Vladimir Nazor” za životno djelo.
Martina Mateljan 8.a
