U srijedu, 19. svibnja 2010. godine posjetio nas je mladi svećenik don Josip Periš. Visok, stasit čovjek, naizgled veoma strog, no vrlo pametan i mudar.
Došao je pomoći nam odabrati buduće zanimanje.
U srijedu, 19. svibnja 2010. godine posjetio nas je mladi svećenik don Josip Periš. Visok, stasit čovjek, naizgled veoma strog, no vrlo pametan i mudar.
Došao je pomoći nam odabrati buduće zanimanje.
Nas pedesetak osmaša iz smjene „A“, pažljivo je slušalo njegovu životnu priču. Govorio nam je o svojoj mladosti i djetinjstvu u brojnoj obitelji.

U početku, roditelji su se protivili njegovoj odluci da krene putem svećeništva, no ubrzo su shvatili da je to zapravo ono što on želi. Mnogi njegovi prijatelji, koji su zajedno s njim bili u sjemeništu (pohađali školu za svećenike), odustali su jer su shvatili da neće moći živjeti svećenički život, te da se neće moći u potpunosti posvetiti Bogu.
Napomenuo nam je da budemo svoji, da radimo u životu ono što mi želimo, ono što nas čini sretnima. Sada smo u ionako teškom životnom razdoblju, a od nas se očekuje da donesemo životno važne odluke. Ne nismo spremni potpuno samostalno odlučivati i zato trebamo poslušati savjete svojih roditelja i učitelja. Ali opet ne smijemo slijepo slušati ono što drugi žele odlučiti umjesto nas jer onda će nam život ostati bez ciljeva, i sve što budemo radili radit ćemo bez volje.

Svaku njegovu riječ, pozorno smo pratili i upijali sve što nam je rekao.
Pripovijedao nam je 2 školska sata i puno detalja iz svoga života nam je slikovito prikazao.
Ostali smo bez riječi, tako da kad nas je pitao ima li tko pitanja, svi smo i dalje gledali u njega šuteći. Nekih se ova njegova priča posebno dojmila te i oni razmišljaju o posvećenju svog života Bogu.
Zaista nam je drago što je došao jer čovjek kao što je on uistinu nam može pomoći dok smo još ovako mladi i ne znamo gdje će nas život odvesti.
Svrha njegovog dolaska bila je upravo ta, da nam pokaže da će u životu biti uspona i padova, a sretni ćemo biti jedino ako slijedimo svoje ciljeve, časne i moralne naravno.

Sat kasnije ponovio je svoje izlaganje osmašima druge smjene. Rekli su nam da se i njih ovaj susret veoma dojmio, a njihove nastavnice kažu da su kao i mi pratili pažljivo, bez riječi.
Ivona i Angela 8b




PUTOPISI I VIJESTI 

