ZMIJA PRED ŠKOLOM ILI ZMIJIN ZADNJI GMIZ

Možda nam ni nećete vjerovati ali dana 30.10.2009. godine kraj našeg školskog igrališta viđena je zmija. To ni ne bi bila neka vijest da je jedan učenik nije, držeći je za rep, donio pred školu.

ZMIJA PRED ŠKOLOM ILI ZMIJIN ZADNJI GMIZ

Možda nam ni nećete vjerovati ali dana 30.10.2009. godine kraj našeg školskog igrališta viđena je zmija. To ni ne bi bila neka vijest da je jedan učenik nije, držeći je za rep, donio pred školu.

Naime, grupa učenika osmih razreda krenula je po dobrom starom običaju za vrijeme velikog odmora prema igralištu, kada je im je po nogama prešla zmija (bar oni tako tvrde). Kada su je ugledali većina učenika se povukla misleći da je otrovnica. Drugi su jadnu životinju počeli gađati kamenjem, šiškama, trenerkama i majicama dok je ostatak promatrao. Kamenovanje zmije dugo je trajalo, zbog nepreciznosti bacača. Nakon smrtonosnog  pogotka „kamenom gromadom“ zmija je usmrćena i bačena pokraj ceste i tako je završilo njezino zadnje gmizanje.

Jedan je učenik (podaci poznati uredništvu) golim rukama podigao zmiju za rep i odnio je pred školu, na klupe ispred glavnog ulaza, gdje su joj se ostali učenici (oni koji su imali hrabrosti) i dežurni nastavnici “divili“. Naravno, našli su se tu i oni koji su fotografirali uginulog gmaza. Zmija naravno nije bila otrovnica, jer takve niti ne žive na gradskom području, ali što više o njoj budemo pričali ona će rasti a s njom i slava onih koji su je ubili. Ne čudite se stoga ako vam netko ispriča kako su naši hrabri osmaši obranili školu od napada omanjeg udava ili anakonde.

Na koncu se za ostatke zmije pobrinuo naš domar Siniša i oni se nalaze na nepoznatom mjestu.