Martin Olujić
MARTIN OLUJIĆ
Martin Olujić je ravnatelj naše škole inače nastavnik fizike i tehničke kulture. Vodi modelare i robotiku. Radio je i u osnovnoj školi u Sinju.
Voli slušati glazbu, a posebno domaću; a opet od domaćih izvođača najdraže mu je čuti kad pjeva Oliver.
Ne svira ni jedan instrument, a najradije putuje do Zagreba. Omiljeni desert mu je pita sa sirom. Najviše ga žalosti sahrana mladih ljudi, a najviše raduje obitelj (osobito unuci). Nema baš puno slobodnog vremena. Voli ljude koji su iskreni, a njegov neostvareni san je brodogradnja. Fobiju nema i ničega se ne boji jedino možda bliskog susreta sa zmijama.
Na daleki put ponio bi čokoladu, konzervu sardina i 10 dkg kave. Osoba koja mu puno znači je supruga, a kada bi jedan dan mogao biti netko drugi, bio bi njegov stric. Kad bi imao milijun dolara brzo bi ih potrošio.
Kada se osjeća osamljeno, što nije baš često čita. Nije li knjiga čovjekov najbolji prijatelj? Vješt je u radu rukama, a misli da se ne bi baš proslavio u pjevanju i plesanju. Kod ljudi ne podnosi licemjerje i dvoličnost. Politikom se aktivno ne bi bavio, a najdraži sport mu je jedrenje. Najljepša rečenica koju je ikad čuo od učenika je „Hvala vam“, „Meni je Oluja drža tehnički!“. U kontaktu je s malim brojem bivših učenika. Najdraži su mu stihovi Tina Ujevića. Kao mali htio je postati pilot. Problem nasilja u školama riješio bi na isti način kao i u društvu.
Misli da je Internet gomila smeća sa sitnim zrncima zlata. Blog nema zbog nedostatka slobodnog vremena. Najdraža izreka mu je: “Znanje je ono što ostane kad se zaboravi sve ono što si naučio u školi.“
