MARTIN OLUJIĆ
Martin Olujić je ravnatelj naše škole inače nastavnik fizike i tehničke kulture. Vodi modelare i robotiku. Radio je i u osnovnoj školi u Sinju.
Voli slušati glazbu, a posebno domaću; a opet od domaćih izvođača najdraže mu je čuti kad pjeva Oliver.
Ne svira ni jedan instrument, a najradije putuje do Zagreba. Omiljeni desert mu je pita sa sirom. Najviše ga žalosti sahrana mladih ljudi, a najviše raduje obitelj (osobito unuci). Nema baš puno slobodnog vremena. Voli ljude koji su iskreni, a njegov neostvareni san je brodogradnja. Fobiju nema i ničega se ne boji jedino možda bliskog susreta sa zmijama.
Na daleki put ponio bi čokoladu, konzervu sardina i 10 dkg kave. Osoba koja mu puno znači je supruga, a kada bi jedan dan mogao biti netko drugi, bio bi njegov stric. Kad bi imao milijun dolara brzo bi ih potrošio.
Iako ne voli govoriti o sebi otkriva nam da mu je najdraža zelena boja, tv emisija „Koledžicom po svijetu“, knjiga „Galeb Jonathan Livingston“, a film „Casablanca“.
Kada se osjeća osamljeno, što nije baš često čita. Nije li knjiga čovjekov najbolji prijatelj? Vješt je u radu rukama, a misli da se ne bi baš proslavio u pjevanju i plesanju. Kod ljudi ne podnosi licemjerje i dvoličnost. Politikom se aktivno ne bi bavio, a najdraži sport mu je jedrenje. Najljepša rečenica koju je ikad čuo od učenika je „Hvala vam“, „Meni je Oluja drža tehnički!“. U kontaktu je s malim brojem bivših učenika. Najdraži su mu stihovi Tina Ujevića. Kao mali htio je postati pilot. Problem nasilja u školama riješio bi na isti način kao i u društvu.
Misli da je Internet gomila smeća sa sitnim zrncima zlata. Blog nema zbog nedostatka slobodnog vremena. Najdraža izreka mu je: “Znanje je ono što ostane kad se zaboravi sve ono što si naučio u školi.“