FOTO GALERIJA

U kasnim popodnevnim satima, u četvrtak 23. lipnja, u atriju škole okupili su se sadašnji i negdašnji djelatnici škole koje nazivamo umirovljenicima. Svrha okupljanja: proslava rođendana Škole. Ishodi: zabava, druženje, razmjena iskustava, prepričavanje anegdota, bijeg iz svakodnevnice. Ako je netko sumnjao da neće biti ostvareni, prevario se jer i ciljevi i ishodi su ostvareni i zadovoljavaju visoke kriterije – tako je procijenilo stručno povjerenstvo, tj. mi sudionici sami.

Rođendan svoje škole proslavili smo ležerno i opušteno. Imali smo priredbu, svjećice smo puhali na torti i fotografirali se s maskotama i igrali razne igre… baš kao na pravom rođendanu. Ali ovo i jest pravi rođendan i to lijep, okrugli, četrdeseti. Škola nam nije ni prestara ni premlada nego taman dovoljno zrela da bude funkcionalna i moderna a opet s tradicijom.  

Proslava je počela u atriju uz pjesmu „Prijatelji stari gdje ste…“. Na opće iznenađenje i na veliku radost naših učenika, među uzvanicima su prošetali Mickey i Minnie. Lica odraslih pokazivala su jednako iznenađenje i razdraganost. Neki su se s maskotama rukovali, drugi fotografirali, treći zagrlili, a između pitanja „tko je to?“ neki su i zaplesali s njima. Mickey je vrlo brzo identificiran, a Minnie je dugo ostala tajanstvena, za neke još i danas.

Žamor je prestao s prvim taktovima Lijepe naše. Nakon kratke uvodne riječi i ravnateljeva pozdrava nazočnima, učenici su s nastavnicom glazbene kulture otpjevali školsku himnu. Slijedilo je nekoliko recitacija i scenskih prikaza. Po ulasku u zbornicu spontano se prešlo na „rad u paru“ i „u skupinama“ na temu pripovijedanja raznih zgoda il' nezgoda iz škole i dobrih starih vremena. Vjerovali ili ne, većina je htjela dulje ostati u školi. Ipak malo poslije zvona šestog sata lagano se krenulo na terensku nastavu u „Gusara“.

Nakon druženja na terasi uz aperitiv započeo je zabavni dio. Lutrija za koju smo danima tražili sponzore krenula je izvlačenjem brojeva iz šešira (novog). Brojevi su posebno izrađeni za ovu priliku zahvaljujući gospodinu Željku Puljiću. U nedostatku pravog bubnja, a što drugo, improvizirali smo. Pod budnim okom naših triju stručnih sutkinja izabranih iz redova spremačica, učitelja razredne i predmetne nastave započelo se s izvlačenjem. Brojeve je, uz prigodne komentare, „izvlačio“ Marijo Banović, učitelj tjelesne kulture, a cijela dvorana se pretvorila u pozornicu i jednu veliku predstavu s više od 80 sudionika. Svi su sudjelovali; netko pljeskom, netko izvlačenjem, simpatičnim komentarima, pa i prigovorima. Da bilo je i malih sitnih prigovora, valjda bez njih ne bi bilo zanimljivo. Dobitnici su s jednakim ponosom primali kremu za sunčanje, strip Robina Hooda, sprej protiv komaraca, samostojeće čarape… kao i ručak u Makrovege, manikuru u Pedi-lineu, frizure u salonu Angels, Amore, Anja, vrećicu capuccina, knjige koje je sponzorirala Alfa, Profil, Školska knjiga i župa s Kmana. K tome je podijeljena nagradna jumbo pizza u Mall-u, ulaznice za Cinestar,  bon za njegu lica i tijela u Subrosi, par boca vina, nekoliko bonova hrane za pse i mačke i druge nagrade… A pljeskalo se kao na dodjeli Oscara. Poseban pljesak prolomio se kad je naša jedina ovogodišnja umirovljenica izvukla poklon bon u centru torti Delta. Posve prigodno. A stvarno nije bilo namješteno!

Sedmoro koji su se odvažili za igru „pitanja za hrabre“ izišli su na podij, izabrali omotnice i odgovarali na zadana pitanja. Za regularnost izvlačenja pitanja pobrinule su se tri članice stručnog povjerenstva: I.M., D.V. i M.S. A kako naši hrabri ne bi imali problema s govorenjem u mikrofon, pobrinula se učiteljica iz hrvatskog i jasno i glasno čitala pitanja. Pitanja su očito bila teška jer čak dva od 7 nisu točno odgovorena niti uz pomoć šaptača i mogućnost ponovnih pokušaja.  Za mjesec dana streljane na Gripama s obukom koju donira Streljački klub Centar - Split bilo je potrebno odgovoriti na pitanje: Koje je bilo omiljeno oružje Robina Hooda? Za knjige i druge nagrade poput 2 „staropramenčića“, poklon bona u Maloj kavani na Žnjanu ili vrijednu knjigu trebalo je znati nabrojiti tri zadnja ministra MZOS-a i predloži četvrtog ili najprodavaniju vrstu sladoleda na svijetu. Kad je na upit gdje na svijetu ima najviše hotelskih soba odgovoreno „u Remetincu“ više se nije znalo tko tu postavlja pitanja, a tko odgovara. Najvažnije, stvorena je opuštena i ležerna atmosfera baš kakva među kolegama i treba biti i poznavanje „gradiva“ je otišlo u drugi plan.

Mogućnost osvajanja novih ulaznica za Cinestar i fine kuharice Italija al dente pružena je kroz netom osmišljenu igru „najbrža ruka“.

Posebno je zanimljiva bila igra pantomime. Naša pantomimičarka, inače pripravnica iz engleskog jezika, pokazivala je naslove knjiga koje smo dobili od naših sponzora. „Žena vremenskog putnika“ pogođena je u rekordnom roku. Oko „Zabave s kolačima“ se trebalo malo pomučiti, a ni „Pod balkonom“ nije bilo baš lagano. Pogađalo se sa svih strana tako da je našem stručnom povjerenstvu, koje je izabrano (iz redova predmetno-razredne nastave i stručne službe), a po kriteriju – zovem se Suzana, bilo izuzetno teško pratiti. Stručni sud dobio je i jedan lakši zadatak: našoj pantomimičarki  za posebne zasluge svečano uručiti knjigu Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao. Ne, ne moraju svi koji su osvojili knjige napisati lektiru i nacrtati ilustraciju, ali kvalitetne su to knjige i sigurno će se čitati.

U drugom krugu lutrije podijeljena je Ruska zima, ali knjiga ne globalno zahlađenje. Zatim Knjiga ukradenih priča, Duhovitost duhovnih i druge... K tome i blokići, kemijske, držači za torbu, cd s opernim melodijama, nekoliko boca vina (iz vinoteke Viola ali i običnih), frizerski tretman u Briljantinu, bonovi u Hop Shopu, depilacija u salonu Barby.

Ovako razigrani zaboravili smo na vrijeme pa smo odustati od tombole. A trebala je biti na talijanskom, njemačkom i, naravno, lijepom nam hrvatskom jeziku s unikatnim karticama iz naše zbornice. Kako je za ovu prigodu tombola propala, najatraktivnije nagrade: stomatološki zahvat u ordinaciji Dr. Ježina, izmjena filtera i ulja u autoservisu Velocitas doo Dugopolje, te 5 plus 3 masaže u salonu Mia u Splitu osvojene su poznavanjem ljudskih fobija i europskih zabavnih parkova.

Približila se ponoć i vrijeme za tortu. Nakon odbrojavanja, a uz pjesmu „Sretan ti rođendan Školo…“, gospodin Ravnatelj je pogasio svjećice. Svjetla su se upalila i naše druženje približilo se kraju. A sutra je novi dan s dodatnim radom, ispravcima svjedodžbi, dovršavanjem administracije…

Za kraj: Sretan nam rođendan! Jer Škola to smo mi, djelatnici raznih profila, učenici, roditelji naših učenika, vanjski suradnici… svi zajedno kad prođemo bijela ulazna vrata, postajemo Škola i u njoj ostavljamo neizbrisiv trag.

Sanja Sinovčić