Dana 23.10.2008 (četvrtak) u našoj maloj dvorani šestaši, sedmaši i osmaši susreli su se s piscem popularne knjige za mlade „Poljubi ću je uskoro, možda“ Šimom Storićem. Inače on je prije bio nastavnik matematike, kako kaže njegov najdraži predmet. U početku smo mu zapljeskali za dobrodošlicu. Počeli smo sa postavljanjem pitanja, a naša dobro poznata knjižničarka je  „probila led“. Prvo je pričao o toj knjizi o ulozi djevojčice, kaže da je priča istinita a da je uloga djevojčice predstavlja njegova bivša učenica. Jedna ga je naša učenica pita je li mu draže predavati matematiku ili pisati, a on nam kaže da mu je prvih 20 godina bilo draže predavat matematiku, a poslije je zavolio pisat. Također nam je pričao i o knjizi „Mačka se uvijek dočeka na noge“. Pisac trenutačno piše neku knjigu ali nam je samo otkrio kako je došao do naslova kako je jedne noći vidio jednog mladića da na zidu piše sprejom „Jelena volim te, ali stvarno“. Nažalost ubrzo je zvonilo…nadam se da će bit još ovakvih susreta jer je bilo super!!! 

Dora Jug VII.c

ŠIME STORIĆ - rodio se 1943. u Cisti Velikoj, mjestu nedaleko Vodica, u zaleđu, kraju koji se zove Dalmatinska zagora. Bio je đak-putnik, a putničio je u Stankovce. Svaki radni dan, onda je i subota bila radni dan - osam kilometara do Stankovca i osam natrag. Prvi roman koji je pročitao je Lovrakova Družba Pere Kvržice. Bilo ih je šest đaka- putnika, svi su posudili nadimke iz Lovrakova romana. Šime Storić je bio Milo Dijete. Lovraku se je odužio na prikladan način: četrdeset i tri godine poslije dobio je književnu nagradu koja nosi Lovrakovo ime. Srednju školu, gimnaziju, prva dva razreda završio je u Šibeniku, druga dva u Osijeku, a fakultet u Zagrebu. Kao prosvjetni radnik radio je u desetak mjesta po Hrvatskoj. Dakle, najprije đak-putnik, potom učitelj-putnik. Uz mnoštvo priča za djecu i odrasle kojeje objavio u raznim novinama, časopisima i na radiju do sada je objavio sedam knjiga.