Okupiti sedmaše i osmaše, naučiti ih nečemu, a da pritom i sami, onako pubertetski razigrani, uživaju, priznat ćete – veliki je uspjeh. Upravo to uspjela je ostvariti profesorica Dušanka Volarević, koja na prvome mjestu osnovce uči biologiji i kemiji, a na drugom pak – pružanju prve pomoći. 

natjecatelji sa svojom mentoricom

I kad smo već kod tog, drugog mjesta – moramo objaviti svijetu i narodu kako je ekipa OŠ “Kman–Kocunar” na nedavno održanom državnom prvenstvu osvojila drugo mjesto. Srebrne smo “medicinare” posjetili, a oni su nas dočekali sa školskom klupom prepunom plaketa i pokala, sve nagrada do nagrade.

– Na gradskom su natjecanju osvojili prvo mjesto, potom su u Sinju na međužupanijskom opet bili prvi, a sada su na državnom osvojili srebro. Slobodno mogu kazati da su prošli filtar od nekih 700 ekipa i pokazali koliko su dobri. Ma šta dobri, odlični – ponosna je na svoje đake profesorica Volarević.

S gipsom do koljena

A oni redom: kapetanica ekipe Josipa Mamić (8. a), desna joj ruka Marta Ljubetić (7. a) i četiri mušketira,Josip Bartulović (8. b), Antonio Krolo (7. a), Josip Mihojević (7. a) i Toma Kristić (7. a). Njih šest, dvanaest nogu i dvije – štake! Naime, Josip Mihojević slomio je nogu prije međužupanijskog natjecanja.

– Ah, na košarci se dogodilo! Zna san odma da je slomljena, pa se nisan oslanja na nju dok nismo došli do bolnice – rekao nam je samozatajno koliko mu je i samome znanje iz prve pomoći pomoglo.

– Pa kako si sudjelovao na natjecanju? Nije sve rješavanje testova, treba i praktično pokazati znanje – sve se mi čudimo, zadivljeni.

– Malo je nezgodno bilo kleknuti dok mi je gips bio do koljena, ali sada je sve lako, jer je “samo” do pola potkoljenice – sve se smješka naš junak. Marta nam priznaje kako ju je ova izvannastavna aktivnost (a šteta je što nije izborni predmet – napomena ministru Vedranu Mornaru, da ima o čemu razmisliti za vrijeme ljetnih praznika, op.a.) navela da razmišlja o budućnosti.

– Kada pristupiš ozlijeđenom, premda si svjestan da samo glumi, te su rane tako realistički prikazane da se naježiš. E, zato sam počela razmišljati o upisu u Medicinsku školu nakon osnovne – stidljivo će Marta.
– Bilo je dobro! Znaš, četiri su muška u ekipi, moglo je i gore – sve se smije kapetanica Josipa dok im oštro izdaje naredbe.

Samo za nas imobilizirali su jednog od svojih, čisto da nam pokažu koliko znaju i mogu. Šapću nam muškići kako je kapetanica stroga, ali pravedna, izvela je, dodaju “mentalni teror i praktički nas razorila”. Da to napišemo? Nećemo, kažemo...

S ekipom srebrnih sve je valcer. Smijemo se, guštamo, a kako i ne bismo.
– Sve su vam ovo jako pristojna, marljiva i vrijedna djeca! Moje pametnice – to sad citiramo raznježenu profesoricu Volarević. Naradili su se, svakodnevno su odlazili do Crvenog križa, na praktičnu nastavu. Dr.Zdenka Rogošić puno im je pomogla u obuci, a Silvana Nikolić Perasović iz Službe za rad s mladeži Crvenoga križa pokazala im put prema – volonterizmu.

Žele i znaju pomagati

– Pa čekaj, tko će od vas volontirati u Crvenome križu? – pitamo, a sve se ruke podižu u isti tren u zrak. Kad sve stignu, čudimo se mi, jer znamo da je, primjerice, Josip Antulović samo ove školske godine, osim na spomenutom prvenstvu, sudjelovao i na županijskim natjecanjima iz, pazi sad, tehničkog odgoja, fizike, informatike, biologije, kemije i automatike. Kapetanica Josipa nedavno je sa svojim zborom Glazbene škole Josipa Hatzea osvojila svjetsko prvenstvo u Veneciji, Toma je sa svojim POŠK-ovcime rasturio vaterpolsku ligu... Gdje je kraj?!

– Sve se mislin, ako se neka nevolja dogodi isprid mene – oću li moć pomoć drugima? Šta ću uradit, šta napravit? I znaš šta – mogu ja to! To i je ono što me najviše zanima, pomoć drugome, da mu bude lakše, da manje boli – ozbiljno nam veli Toma.

I s time stvarno završavamo, sretni što među gomilom razigranih, otkačenih, veselih Splićana odrasta generacija onih koji su voljni pomoći i koji znaju pomoći. Svima nama na ponos i čast. A i, priznajte, zgodno je znati da vam neki novi klinci bez straha, puni samopouzdanja, mogu pružiti ruku.

Tradicija

Školarci s Kmana i Kocunara već godinama osvajaju prva mjesta na natjecanjima iz prve pomoći. Najstariji pokal je iz 1986., kada su osvojili prvo mjesto u gradu. No, ove zadnje četiri godine su dokaz kako nisu “samo” počivali na lovorikama.

Godine 2012. bili su šesti na državnom prvenstvu.
Godine 2013. osvojili su prvo mjesto u Lijepoj našoj.
Godine 2014. bili su treći na ‘državnom’
Godine 2015. ovjenčali su se srebrom.

Milena Budimir www.slobodnadalmacija.hr