Davne (ali stvarno davne) 1975. godine položen je kamen temeljac za našu školu (tada je nazvana OŠ Ive Lole Ribara). Godinu dana kasnije prvi put je zazvonilo školsko zvono (tad je još radilo).

Od tada se…nije puno prominila… iako su joj davno prije nego smi mi sadašnji osmaši došli u nju prominili ime pa se od kad znamo zove OŠ Kman-Kocunar.
Čak je puno nastavnika koji su radili od otvorenja škole tek nedavno otišlo u mirovinu ili još nije! (to znači da imaju dugogodišnje radno iskustvo) Godinama je samo obnavljana crvena boja izvana kako bi se prikrili nepismeni potpisi učenika.

Kad smo mi došli u školu 2002, dobivali smo sunca i oblake kao ocjene, u već tada jako starim klupama okruženi sivim (nekad čak i plavin!) zidovima.
Danas bar dobivamo jedinice u novim klupama okruženi šarenim zidovima. A klupe smo vlastoručno nosili na kat.
Dobili smo novo grijanje i nove prozore, prozore koji navodno ne propuštaju zrak i kišu. 

Riješili smo se onih tapeta sa zidova koje zovu tapiserije, a  koji su u sebi imali prašinu od vremena kad je Noa radija arku. Dobili smo i nove podove koji nisu tako…grozni. U učionici engleskog baš tad se parket odlučio dignit! Sam od sebe u vrijeme obilnih kiša.

Za većinu od ovih današnjih promjena zaslužna je nastavnica Vesna iz likovne kulture.  

Zidovi su doživili najviše promjena. Kad je bilo otvorenje vjerojatno su bili slamnati, kad smo mi došli bili su sivi sa okvirima za radove učenika, kasnije su došli žuti zidovi sa slikama koje je osmislila navdena nastavnica Vesna, a nedavno smo dobili jedinstvene (zapravo ne jedinstvene, dječji vrtić Tintilinić ima slične)  žuto-zeleno-rozo-plavo-narančasto-bijelo-sive zidove koje je barba Pero podvornik besplatno obojao! Bravo Perooo! Samo takooo!

Kad smo došli u osmi razred, saznali smo da je mnogo nastavnika (onih starih koje smo spominjali)dobilo mlađe zamjene X. Nastavnica Vesna (opet) uz pomoć učenika složila je kolekciju starinskih predmeta koje je imala u razredu, vani u hodnik di je svi mogu gledat i rušit (tj. rušili bi, ali naš podvornik Siniša lukavo je postavija staklo tako da niko ne može razbit tu povijesnu kolekciju) To Sinišaaa! Samo takooo!

Tako se sve polako mijenja, a dogodine mi odlazimo (barem većina nas) a dolaze neki novi klinci.

Jere i Marija B. 8b